Zagreb, 21. ožujka 2007. Prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju

Hrvatski sabor je svoju 25. sjednicu započeo 21. ožujka, a među ostalim na dnevnom redu je prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju, s konačnim prijedlogom Zakona, koji u proceduru Hrvatskog sabora ide po hitnom postupku (79 glasova “za”, 1 “suzdržan”).

Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju je potpisan u Zagrebu, 12. lipnja 2006. u izvorniku na hrvatskom i turskom jeziku, a potpisnici su bili: - za Republiku Hrvatsku Branko Vukelić, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, - za Republiku Tursku Dicle Kopuz, veleposlanica Republike Turske u Republici Hrvatskoj. Nakon prvog i drugog čitanja u Hrvatskom saboru, te ostale procedure Hrvatski sabor mora donijeti Zakon o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Turske, nakon toga Predsjednik Republike Hrvatske donosi Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Turske, a sam Zakon stupa na snagu Objavom o stupanju na snagu, koja se objavljuje u Narodnim novinama- Međunarodni ugovori.

Međudržavni odnosi na području socijalnog osiguranja između Republike Hrvatske i Republike Turske do sada nisu bili regulirani međudržavnim ugovorom, te je Vlada Republike Hrvatske, nakon ustanovljenja interesa obje strane za sklapanje takvog ugovora, u studenom 1999. donijela Odluku o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju. Pregovori s Republikom Turskom odvijali su se u dva navrata tijekom 2001. i 2002. godine, te su tekstovi Nacrta ugovora i Nacrta administrativnog sporazuma za primjenu tog ugovora bili tom prilikom dogovoreni i parafi rani. Nakon toga su se pojavile određene nejasnoće u jezičnom izričaju, pa je održan i treći krug pregovora, kojom prilikom su u potpunosti usuglašeni tekstovi Nacrta ugovora i Nacrta sporazuma za njegovu primjenu. Međutim, kako turska strana nije bila spremna za potpisivanje sve do lipnja 2006. godine, Ugovor je potpisan tek 12. lipnja 2006. u okviru održavanja Četvrte sjednice Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju između Republike Hrvatske i Republike Turske, koja je održana u Zagrebu. Ugovor su potpisali, za Republiku Hrvatsku, Branko Vukelić, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva i, za Republiku Tursku, Dicle Kopuz, veleposlanica Republike Turske u Republici Hrvatskoj.

Primjena Ugovora svakako će utjecati na kvalitetniju i primjereniju socijalnu sigurnost državljana, odnosno osiguranika obiju država koji su tijekom svog radnog vijeka razdoblja osiguranja ostvarili u obje države. Prijedlogom Zakona potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju, potpisan 12. lipnja 2006. u Zagrebu, kako bi, prema članku 140. Ustava Republike Hrvatske, odredbe Ugovora nakon njegovog stupanja na snagu, postale dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i izravno se primjenjivale pri ostvarivanju prava iz socijalnog osiguranja koja su uređena Ugovorom.
Prijedlogom Zakona, odnosno Ugovorom o socijalnom osiguranju koji je njegov sastavni dio uređuju se: - prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, koja obuhvaćaju zaštitu majčinstva i osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti, - prava iz obveznog mirovinskog (i invalidskog) osiguranja, koje obuhvaća i osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti i - prava iz obveznog osiguranja za slučaj nezaposlenosti.
Prava se u Ugovoru zasnivaju na sljedećim uobičajenim načelima za dvostrane ugovore na području socijalnog osiguranja: - jedinstvenosti pravnog područja država - ugovornih stranaka u primjeni propisa iz socijalnog osiguranja, što znači da se pri stjecanju i korištenju prava uzimaju u obzir pravne činjenice nastale u objema državama; - jednakosti pravnog položaja državljana i osiguranika dviju država u pogledu prava i obveza određenih zakonodavstvom ugovorne stranke na čijem se području osoba nalazi; - zbrajanja razdoblja osiguranja ili drugih razdoblja koja se prema pravnim propisima ugovornih stranaka uzimaju u obzir za ispunjenje uvjeta radi stjecanja prava na davanja; - zajamčenoj isplati priznatih davanja (mirovina i drugih davanja) stečenih prema zakonodavstvu ugovornih stranaka, iz jedne ugovorne stranke na područje druge ugovorne stranke; - zaštiti stečenih prava i prava u tijeku stjecanja u slučaju otkazivanja Ugovora. 




Online usluge

info telefoni

+385 1 45 95 011
+385 1 45 95 022
radnim danom
od 8 do 16 sati

Osnovni
podaci

Mirovinsko osiguranje
za listopad 2017.
(u studenom 2017.)

U Zavodu je bilo:

1496040 Osiguranika - ukupno

1283135  Radnici kod pravnih osoba
109604  Radnici kod fizičkih osoba
58160  Obrtnici
19533  Poljoprivrednici
20103  Samostalne profesionalne djelatnosti
105

 
 Osiguranici zaposlenih kod međunarodnih organizacija u inozemstvu i hrvatski  državljani  zaposleni na teritoriju Republike Hrvatske kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu
5400  Produženo osiguranje

Broj prijava i odjava
na dan 13.12.2017.
broj prijava  2398
broj odjava  1765


opširnije

1232448 Korisnika mirovina - ukupno


504971 Korisnici starosnih mirovina
19145 Korisnici starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika
85287 Korisnici starosne mirovine prevedene iz invalidske
185488 Korisnici prijevremene mirovine
211 Korisnici prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca
197033 Korisnici invalidskih mirovina
240313 Korisnici obiteljskih mirovina

opširnije

668285 Korisnici mirovina - žene (54,22%)
564163 Korisnici mirovina - muškarci (45,78%)

1:1,21 je odnos broja korisnika mirovina i osiguranika

Prosječna starosna mirovina za 40 i više godina mirovinskog staža prema ZOMO iznosi 3.524,47 kn, a njen udio u prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za rujan 2017. (5.958 kn) iznosi 59,16%.

30 godina je prosječan mirovinski staž za ukupan broj korisnika mirovina ZOMO
71 godina je prosječna dob za ukupan broj korisnika mirovina ZOMO

 

  • Prosječan mirovinski staž korisnika starosnih mirovina ZOMO koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 30 godina.
  • Prosječna starosna mirovina ZOMO korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 2.298,69 kn.
  • Prosječna dob korisnika  starosnih mirovina ZOMO koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 64 godine.


opširnije

3.197.000.000 kn iznosi procjena potrebnih sredstva za isplatu mirovina i mirovinskih primanja

Doplatak za djecu
za listopad 2017.
(u studenom 2017.)

U Zavodu je bilo 

152 189 korisnika doplatka za djecu za 287 683 djece.

Prosječna svota doplatka za djecu ( bez razlika za prethodne mjesece) iznosi 373,96 kn.

Prosječna svota doplatka za djecu ( sa razlikama za prethodne mjesece) iznosi 383,53 kn.



 ... arhiva