Zavod - povijesni pregled

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje utemeljen je i započeo je svoje djelovanje prije osamdeset godina kao Središnji ured za osiguranje radnika, osnovan Zakonom o osiguranju radnika 14. svibnja 1922. Njegov prvi ravnatelj bio je Vilim Bukšeg, tada istaknuta osoba hrvatske socijalne politike.
Središnji ured bio je nositelj socijalnog osiguranja radnika za čitavu tadašnju državu, a na području Hrvatske godine 1922. obuhvaćao je 137 404 osiguranika. Iako se opće mirovinsko osiguranje prema Zakonu o osiguranju radnika počelo provoditi tek od 1937., kada je između tadašnjih socijalnih partnera postignut sporazum o njegovom financiranju, Središnji ured već tada je imao rentni (mirovinski) odjel, u kojemu se odlučivalo o mirovinama ostvarenim zbog nesreće na poslu i profesionalne bolesti i o mirovinama preuzetim na temelju sukcesije bivše Austro-Ugarske monarhije. Središnji ured za osiguranje radnika tada je bio organiziran na načelu samouprave, u skladu s načelima proklamiranim u tada novoosnovanoj Međunarodnoj organizaciji rada, a njime su zajednički upravljali predstavnici osiguranika, poslodavaca i države, koja je u Središnjem uredu imala svojeg povjerenika.
Od tada, pa do danas, nositelji mirovinskog (tada socijalnog) osiguranja mijenjali su nazive i unutarnju organizaciju, ali uvijek s istom svrhom, provoditi osiguranje radnika  i voditi brigu o osiguranicima i korisnicima davanja.
Središnji ured izdavao je mjesečnu socijalno-političku reviju 'Radnička zaštita', koja je izlazila još 1919. (sve do 1941.), čiji je urednik već tada bio poznati stručnjak za socijalno osiguranje dr. Božidar Adžija, kasnije načelnik rentnog odjela Središnjeg ureda.  U 'Radničkoj zaštiti' objavljivani su članci, propisi, okružnice i druge informacije iz svih grana socijalnog osiguranja (zdravstveno i mirovinsko osiguranje, osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti, osiguranje za slučaj nezaposlenosti i obiteljski dodaci) i često su vođene stručne rasprave i polemike o pojedinim temama iz pojedine grane i njezine provedbe. Osim toga, objavljivani su i prikazi pojedinih grana socijalnog osiguranja u drugim državama te događanja na međunarodnom planu, a osobito zbivanja u sklopu Međunarodne organizacije rada. Osim “Radničke zaštite”, Središnji ured za osiguranje radnika izdavao je povremeno druge publikacije i priručnike radi održavanja kvalitete rada i prakse svojih namještenika u provedbi osiguranja. Od tih publikacija ističe se komentar Zakona o osiguranju radnika, koji je izdan tri godine nakon donošenja toga zakona. Od tada pa do danas, među zaposlenima u mirovinskom osiguranju ostala je tradicija objavljivanja članaka, priručnika, zbirki i komentara namijenjenih provedbi toga osiguranja.Kliknite za veću sliku
Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i danas je smješten u zgradi u kojoj je bilo sjedište Središnjeg ureda za osiguranje radnika i koja je radi toga i sagrađena, tako da je i danas u funkciji koja joj je prvotno namijenjena: provedbi osiguranja zaposlenih.
Odluka o gradnji nove zgrade Središnjeg ureda donesena je na sjednici njegovoga ravnateljstva  30. kolovoza 1922., na zemljištu koje je ustupilo gradsko poglavarstvo, po cijeni od tadašnjih 100 dinara po metru četvornom, između hotela “Esplanade” i Botaničkog vrta, u tzv. Lenucijevoj potkovi. Središnji ured za osiguranje radnika nalazio se prije toga u zgradama na Starčevićevom trgu i Preradovićevoj ulici, koje su već nakon I. svjetskog rata bile premalene, pa je još 1920. inicirana gradnja nove zgrade, što je osobito postalo aktualnim od 1922., od kada je Središnji ured određen za nositelja socijalnog osiguranja radnika za čitavu tadašnju jugoslavensku monarhiju. Prije toga, ovo zemljište služilo je Zagrepčanima za rekreaciju: ljeti kao tenisko igralište, a zimi za klizanje na ledu.
Na natječaj za idejni projekt zgrade pristigao je 31 rad, a ocjenjivački sud pod predsjedanjem tadašnjeg predsjednika Središnjeg ureda R. Rilepića prihvatio je u uži izbor projekte arh. R. Lubynskog iz Zagreba, ing. Jenka i ing. Lovrenčića iz Ljubljane i arh. Kregara i Šubića iz Ljubljane. Potom je između tih radova izabran, kao najbolji, rad arh. Lubynskog. Zgrada je izgrađena na prostoru od 2.679 m2 , , tako da donji katovi služe za primanje osiguranika i prostorije Okružnog ureda za osiguranje radnika za područje Zagreba, a u gornjim je katovima bio smješten Središnji ured. U podrumu su bile prostorije za fizikalnu terapiju, s javnim bazenom za rekreaciju građana.
U veljači 1931. Središnji ured posjetio je Albert Thomas, tadašnji generalni direktor Međunarodnog ureda za rad iz Genčve. Tom je prigodom  zabilježena njegova izjava da je zadovoljan razvojem i napretkom institucija socijalnog osiguranja, među kojima je već tada Središnji ured za osiguranje radnika zauzimao posebno mjesto, s obzirom na brojčani obuhvat osiguranika i rizike koje je osiguravao.
Središnji ured obavljao je poslove provedbe osiguranja radnika uz stalan porast osiguranika, čiji je broj 1940. dosegao 246 757 osoba na području Hrvatske.
Za vrijeme II. svjetskog rata, Središnji ured u travnju 1941. mijenja ime i postaje Središnjicom osiguranja radnika (s podružnicama), a njegovo glasilo mijenja ime u “Hrvatsko socijalno osiguranje” koje od 1942. do 1945. izlazi pod imenom “Hrvatsko družtvovno osiguranje”. U tim godinama dolazi i do pada broja osiguranika (1943.g. 182 333 osobe) te ostvarivanja prvih mirovina prema Zakonu o osiguranju radnika. Pri tome valja napomenuti da je kasnijim propisima o mirovinskom osiguranju prošireno računanje staža osiguranja navršenih od 1922. do 1937. radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Time je i obvezno mirovinsko osiguranje, ustanovljeno Zakonom o osiguranju radnika 1922., dobilo svoj puni smisao i svrhu.
Nakon završetka II. svjetskog rata došlo je do spajanja svih zatečenih nositelja tadašnjeg socijalnog osiguranja, bez obzira na granu osiguranja i obuhvat osoba za koje se osiguranje provodilo. Umjesto Središnjice za osiguranje radnika, osnovan je Središnji zavod za socijalno osiguranje sa sjedištem u Zagrebu, a zatečeni zaposleni u Središnjem uredu nastavili su raditi svoj posao. Takva organizacija, u kojoj je mirovinsko osiguranje tretirano kao dio jedinstvenog socijalnog osiguranja, ostala je sve do 1971. kada se organiziranjem samoupravnih interesnih zajednica mirovinsko osiguranje odvojilo od zdravstvenog, a osiguranje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti razdvojilo te postalo dijelom zdravstvenog i dijelom mirovinskog osiguranja.
Od 1945. do 1990. bilo je nekoliko promjena u organizaciji mirovinskog osiguranja  (od 1952: Republički zavod za socijalno osiguranje, od 1972: samoupravne interesne zajednice, a od 1990: fondovi mirovinskog i invalidskog osiguranja), ali je svima bilo zajedničko: glavni nositelj toga osiguranja nalazio se u zgradi bivšeg Središnjeg ureda za osiguranje radnika , a zatečeni zaposlenici, od kojih su posljednji otišli u mirovinu sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u značajnom su broju započeli svoju karijeru u Središnjem uredu. Od 1945. počelo je izlaziti mjesečno, revijalno glasilo “Socijalno osiguranje”, koje je s prekidom između 1950. i 1952. izlazilo do 1971. i predstavljalo značajan izvor podataka o mirovinskom osiguranju i  njegovoj provedbi.
U tome vremenu, najznačajniji stručnjak bio je Zlatko Cota, pomoćnik direktora Republičkog zavoda za socijalno osiguranje koji je, kao autor većeg broja zbirki propisa i priručnika za provedbu mirovinskog osiguranja, jednako kao i Božidar Adžija prije njega, ostavio neizbrisiv trag u tome osiguranju i njegovoj provedbi.
Počevši od 1972. pa do 1990. mirovinsko se osiguranje provodilo u samoupravnoj interesnoj zajednici, osnovanoj za područje čitave Hrvatske, na temelju posebnog zakona, kojim je tadašnja Hrvatska uredila i izvorno mirovinsko osiguranje, u skladu s tadašnjim ustavnim amandmanima.
Za informiranje javnosti i članova tijela upravljanja, od 1974. pokrenut je bilten 'Solidarnost', koji je također izlazio mjesečno i sadržavao je službene informacije te kroniku tijela upravljanja i stručne članke.
Valja napomenuti i to da su sedamdesete i osamdesete godine u mirovinskom osiguranju bile karakteristične po rastu i razvijanju provedbe međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, kojima su u najvećoj mjeri bili obuhvaćeni i zaštićeni naši radnici u inozemstvu (ukupno zaključenih 17 ugovora), te da su tada uspostavljeni i izravni odnosi s nositeljima mirovinskog osiguranja Austrije i SR Njemačke, u kojima je obuhvaćeno 80% radnika iz Hrvatske na radu u drugim državama.
U vremenu od 1945. u Hrvatskoj je stalno rastao broj osiguranika, tako da ih je 1946. bilo 221 040, 1950. – 593 102., 1955. – 680 212, 1960.-912 290, a 1965. – 1 079 111. Godine 1965. obvezno mirovinsko osiguranje prošireno je i na privatne obrtnike, ugostitelje i prijevoznike, a od 1980.  i na individualne poljoprivrednike, te je tim osiguranjem obuhvaćeno gotovo čitavo radnoaktivno stanovništvo Hrvatske. Te je godine zabilježeno ukupno 1 774 653 osiguranika, a najveći je broj dosegnut 1988., kada ih je bilo ukupno 1 982 830. Kliknite za veću sliku
Usporedno s rastom osiguranika, u Hrvatskoj je rastao i broj korisnika mirovina, kojih je 1950. bilo svega 66 771, a 1955. gotovo dvostruko više, godine 1965. bila su 251 304 korisnika mirovina, deset godina kasnije 377 565 korisnika, a 1985. godine 507 551 korisnik mirovine. Godine 1990. u mirovinskom osiguranju radnika bio je 1 682 971 osiguranik, a korisnika mirovine 594 339. Od tada su se počeli gomilati i problemi u financiranju mirovinskog osiguranja.
Osamostaljenjem hrvatske države i hrvatsko mirovinsko osiguranje dobiva novi oblik, zadaće i izazove. Ukidanjem samoupravnih interesnih zajednica, neprimjerenih novom ustavnom uređenju, nositeljima mirovinskog osiguranja postaju javni fondovi, od kojih samo Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ima vlastitu stručnu službu, koja obavlja poslove i za druga dva mirovinska fonda (obrtnički i poljoprivredni). Tu je službu naslijedio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.
Razdoblje nakon 1990. karakteristično je po velikoj dinamici događanja u mirovinskom osiguranju, kao uostalom i u čitavoj hrvatskoj državi. Prije svega, trebalo je odmah u početku osigurati normativnu osnovu funkcioniranja i provedbe osiguranja u novostvorenoj državi, sukcesijom zakonodavstva i međunarodne regulative bivše federalne države. Nadalje, rat je ostavio svoje tragove i u provedbi mirovinskog osiguranja, onemogućenog na tada okupiranim područjima te u potrebi uređivanja zakonodavstvom statusa osoba pogođenih ratom (branitelji, prognanici). Istodobno, tih godina iniciran je i rad na mirovinskoj reformi, čija je prva faza započela 1998. donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju i njegovom provedbom od 1999. Tim je zakonom osnovan i današnji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, čiji su preteče bili Središnji ured za osiguranje radnika i ostali nositelji mirovinskog osiguranja koji su se u međuvremenu organizirali i provodili to osiguranje.
Sadašnji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje javna  je ustanova. Zavod ima sjedište (Središnja služba), kao i njegovi prednici, u zgradi bivšeg Središnjeg ureda u Zagrebu u Ulici A. Mihanovića 3, a područne službe u sjedištima županija i ispostave u većim mjestima (ukupno 20 područnih službi i 86 ispostava).
Usporedno s mirovinskom reformom i reformom drugih dijelova javnog sektora, koje se provode u Hrvatskoj, i Zavod je pred preustrojem, koji će se obaviti u nekoliko faza i koji će obuhvatiti gotovo sve dijelove poslovnih procesa u Zavodu. Svrha svega toga jest da se Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,  transformira u modernu ustanovu za provedbu mirovinskog osiguranja, koja će biti i ostati trajnim servisom osiguranicima, korisnicima mirovina i ostalima zainteresiranima u njihovom ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja i drugih usluga, odnosno davanja koja ovaj Zavod može pružiti.

NOSITELJI MIROVINSKOG OSIGURANJA U HRVATSKOJ

1922. – 2006.

1922. – 1945.

Središnji ured za osiguranje radnika

(za vrijeme II. svjetskog rata: Središnjica osiguranja radnika)

1945. – 1946.

Središnji zavod za socijalno osiguranje

1947. – 1950.

Državni zavod za socijalno osiguranje

1952. –1971.

Republički zavod za socijalno osiguranje, s komunalnim (kotarskim, gradskim) zavodima za socijalno osiguranje

1972. – 1990.

Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja

1990. 1998.

Republički fondovi mirovinskog i invalidskog osiguranja

1999. – i danas

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje


MIROVINSKO OSIGURANJE RADNIKA U HRVATSKOJ

1922. – 2002.

GODINA

OSIGURANICI

UMIROVLJENICI

1922.

137 404

-

1932.

168 897

-

1942.

212 481

-

1952.

493 090

84 543

1962.

975 019

206 490

1972.

1 175 955

355 221

1982.

1 822 573

468 966

1992.

1 724 792

774 945

2002.

1 421 981

1 042 192


NA ČELU HRVATSKOG MIROVINSKOG OSIGURANJA

 

VILIM BUKŠEG

prvi ravnatelj SUZOR-a, listopad 1922. ožujak 1924.

MILAN GLASER

svibanj 1924. - svibanj 1931.

srpanj 1931. –  prosinac 1936.

dr. ARSELIN AUGUSTIN

lipanj 1931. – srpanj 1931. i

RADOVAN MATIJAŠIČ

prosinac 1936. – travanj 1941.

dr. JOSIP LJUBIN

travanj 1941. – veljača 1943.

dr. IVAN MUSA

ožujak 1943. – svibanj 1945.

ADAM KATIĆ

prosinac 1946. – svibanj 1947.

ĐURO ŠPOLJARIĆ

svibanj 1947. – siječanj 1950.

dr. MILJENKO PROTEGA

prosinac 1952. – veljača 1953.

STIPE UGARKOVIĆ

ožujak 1953. –  svibanj 1956.

VINKO BUČEVIĆ

lipanj 1956. – kolovoz 1968.

JOVICA JOKIĆ

rujan 1968. – svibanj 1978.

FRANE BOKO

lipanj 1978. – prosinac 1987.

BOŠKO DIVJAK

siječanj 1988. – listopad 1990.

STJEPAN BRČIĆ

listopad 1990. – ožujak 1996.

SILVIO MIĆIN

ožujak 1996. –  siječanj 1997.

dr.sc. DAMIR ZORIĆ

siječanj 1997. – siječanj 1999.

DUNJA VIDOŠEVIĆ

veljača 1999. –  veljača 2001.

SREĆKO VUKOVIĆ

ožujak 2001. –  srpanj 2004.

MILE RUKAVINA srpanj 2004. - veljača 2012.

SREĆKO VUKOVIĆ

veljača 2012. - travanj 2016.

IVO BULAJA

travanj 2016.

 

 

 

 


Online usluge

info telefoni

+385 1 45 95 011
+385 1 45 95 022
radnim danom
od 8 do 16 sati

Osnovni
podaci

Mirovinsko osiguranje
za veljaču  2017.
(u ožujku 2017.)

U Zavodu je bilo:

1437782 Osiguranika - ukupno

1231956  Radnici kod pravnih osoba
103270  Radnici kod fizičkih osoba
56123  Obrtnici
19652  Poljoprivrednici
20340  Samostalne profesionalne djelatnosti
160  Osiguranici zaposlenih kod međunarodnih organizacija u inozemstvu i hrvatski  državljani zaposleni na teritoriju Republike Hrvatske kod poslodavaca sa sjedištem u inozemstvu
6281  Produženo osiguranje

Broj prijava i odjava
na dan 24.03.2017.
broj prijava  1466
broj odjava  1440


opširnije

1230830 Korisnika mirovina - ukupno


506133 Korisnici starosnih mirovina
15840 Korisnici starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika
85710 Korisnici starosne mirovine prevedene iz invalidske
181275 Korisnici prijevremene mirovine
172 Korisnici prijevremene starosne mirovine zbog stečaja poslodavca
199281 Korisnici invalidskih mirovina
242419 Korisnici obiteljskih mirovina

opširnije

668395 Korisnici mirovina - žene (54,30%)
562435 Korisnici mirovina - muškarci (45,70%)

1:1,17 je odnos broja korisnika mirovina i osiguranika

Prosječna starosna mirovina za 40 i više godina mirovinskog staža prema ZOMO iznosi 3.430,22 kn, a njen udio u prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za siječanj 2017. (5.895kn) iznosi 58,19%.

30 godina je prosječan mirovinski staž za ukupan broj korisnika mirovina ZOMO
71 godina je prosječna dob za ukupan broj korisnika mirovina ZOMO

 

  • Prosječan mirovinski staž korisnika starosnih mirovina ZOMO koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 29 godina.
  • Prosječna starosna mirovina ZOMO korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 1.831,21 kn.
  • Prosječna dob korisnika  starosnih mirovina ZOMO koji su pravo na mirovinu ostvarili u 2017. godini iznosi 64 godine.


opširnije

3.084.000.000 kn iznosi procjena potrebnih sredstva za isplatu mirovina i mirovinskih primanja

Doplatak za djecu
za veljaču 2017.
(u ožujku 2017.)

U Zavodu je bilo 

173 818 korisnika doplatka za djecu za 326 005 djece.

Prosječna svota doplatka za djecu ( bez razlika za prethodne mjesece) iznosi 365,64 kn.

Prosječna svota doplatka za djecu ( sa razlikama za prethodne mjesece) iznosi 370,92 kn.

Procjena potrebnih sredstva za isplatu doplatka za djecu iznose 121.000.000 kn.

 ... arhiva